Neobičan jubilej jednog čoveka – glumca koji igra 40 godina jednu predstavu

Glumac… je glumac… je glumac, monodrama u izvođenju Zijaha A. Sokolovića traje punih 40 godina na pozorišnim daskama.

Predstava će u Srpskom narodnom pozorištu na Kamernoj sceni biti izvedena u petak, 13. aprila od 21.00 čas.

Monodrama, predstava Glumac…je glumac…je glumac nastala je u Sarajevu davne 1978 „kao buntovni čin“ o razumijevanju glumca i znatiželjno istraživanje granica pozorišne umjetnosti. „I obračun sa kritičarima: ko je vladar pozorišne iluzije“. „Glumim, dakle jesam”, čovjek po zanimanju Glumac. „Kada po izlasku stupi na sredinu pozornice i odbaci tekst, to je jasna poruka gledaocima da su stupili u pozorišnu stvarnost“. „Obračun Glumca sa samim sobom“. „Drugo što treba znati, je to, da se on očito ne šali“. „Može li samo jedno lice nositi dramsku radnju? Za radnju su, naime, potrebna dvojica! Monodrame su po tom traženju mrtvačka mjesta dramske radnje! One, monodrame, od epskog pokušavaju napraviti dramatično. Je li to moguće?“. „Cirkus je najpristojnija forma pozorišta“. „Za Zijaha, princip nije nepoznat. Posuđen iz cirkusa, ukraden od klauna koji to radi već stoljećima“. „On je nakaznost i ljepota te profesije, dakle njeno puno lice. I prototip, i Glumac sam. I mi smo svjedoci njegovog paradoksa, ali također u prvom licu“. „Đavolski par, pisac i Glumac“.

Zijah je i pisac monodrame, ali i prvo lice te jednine dignuto u transpoziciju Glumca. Budući je iz sebe, smiješan, naivan, glup, tup, ograničen, dakle, iskren, i nama postaje poetičan i drag. „Klaun, Glumac, Zijah, je, dakle, pronašao čak četiri partnera za svoj solo!“. „Autorsko scensko ostvarenje, kao pozorišni čin i samim tim prestaje biti monodrama“. „Zijahov Glumac, postaje nulti momenat pozorišta, a njegov Glumac i gluma ulaze u čin visokog rizika“. „Biti i igrati sam na sceni“… „Zijahova gluma posjeduje nekavu izazivačku dimenziju koja ne dozvoljava diktaturu doslovnosti“. „Ne znam je li to novo pozorište, ako jeste, onda će vječno ostati novo. Ovako, ni sam više ne znam što bih o glumi mislio, kada sam tu zvijer opet vidio na daskama, na kojima je ostavio dušu i srce. I onu kap znoja meni, koja se nikada neće osušiti. Kao što ni ja nikada neću znati jesam li zapravo vidio komediju ili tragediju!“. „Remek djelo, pozorišna rapsodija“. „Briljantna, suptilna, zbunjujuća“. „Tako i jeste predstava Glumac postala neki sinonim za opstanak pozorišta, za opstanak, čovjeka, za opstanak, slobode, za opstanak umjetnosti, za opstanak vjere u ljude, za opstanak života!“ „Ova predstava ima jednu manu, čovjek niti zna, niti ima potrebu da je analizira“.